U porti ove crkve ubijeno je 200 ljudi: Krili se u skloništu kada su na njih bačene bombe, tek posle 29 godina dobili spomenik
Godina 1941. je za srpski narod bila godina velikog stradanja. Aprilski rat, koji je vođen od 6. do 17. aprila, odneo je veliki broj života i doneo ogromna materijalna razaranja. Tada najveća evropska sila Nemačka je bez objave rata surovo napala Kraljevinu Jugoslaviju, koja nije sastavila ni pune 23 godine mira.
Hitler je odlučio da se Beograd bombarduje pod kodnim nazivom „Operacija Odmazda". Rajhsmaršal Herman Gering je 27. i 28. marta 1941. prebacio oko 500 lovaca i bombardera iz Francuske i Nemačke na aerodrome nedaleko od jugoslovenske granice. Komandant vazuhoplovstva, general Aleksander Ler, odredio je ove avione za napad na jugoslovensku prestonicu u talasima danju i noću. Ler je izdao naređenje za bombardovanje 31. marta, ali je odluku o bombardovanju Beograda Hitler potvrdio tek 5. aprila.
Ministarski savet Kraljevine Jugoslavije je 4. aprila proglasio Beograd otvorenim gradom u slučaju neprijateljstava, a do 6. aprila JKRV je bilo skoro potpuno mobilisano. Proglašenje Beograda „otvorenim gradom“, u međunarodnom ratnom pravu značilo je da neće biti branjen, ali Nemce to nije zanimalo. Odlučili su da ga sravne sa zemljom. Nemačke kopnene snage su bez objave rata prešle jugoslovensku granicu u 5.15 časova 6. aprila, a nemački ministar propagande Jozef Gebels je u 6.00 časova objavio rat Jugoslaviji. Aprilski rat je počeo.
Prvi talas vazdušnih napada je udario na Beograd između 6.30 i 6.45 časova. U prvom talasu bombardovani su beogradska elektrana, Glavna pošta, Ministarstvo vojske i mornarice, zgrada Vrhovne komande, zgrada Vojne akademije, Kraljev dvor na Dedinju, kasarna Kraljeve garde na Topčideru, štab Žandarmerije, aerodrom u Zemunu i drugi ciljevi. U centru grada pogođen je tramvaj pun putnika. Namerno su gađani civilni ciljevi, pa je pola Dorćola uništeno.
Drugi talas nemačkih napada usledio je oko 10 časova, a činilo ga je 57 obrušavajućih bombardera. Pogođeni su i Narodno pozorište i stambene zgrade na Terazijama i na Slaviji. Država je bila potpuno paralisana.
U bombardovanju Beograda 1941. poginulo je najmanje 2.274 ljudi (procene idu do 4.000). Porušeno je 627 zgrada, veoma oštećeno 1.601, delimično oštećeno 6.829 zgrada (uključujući deo zgrade Starog dvora). Najznačajniji spomenik kulture, Narodna biblioteka sa 350.000 knjiga, uništena je već prvog dana bombardovanja. Na kolone izbeglica je potom popodne pucano avionskim mitraljezima iz „štuka“. Gađani su i naseljeni delovi grada, među kojima su i su i Učiteljski dom, Kalenić pijaca, železnička stanica...
U porti Vaznesenjske crkve u Beogradu nalazilo se sklonište koje je bombardovano. Dvesta ljudi je poginulo, a crkva je teško oštećena. Na tom mestu danas se nalazi spomenik u obliku krsta, postavljen 1970. godine, posvećen stradalim Beograđanima, koji stoji kao podsetnik na stradanje. Na spomeniku stoji natpis: „Ja sam vaskrsenje i život. Jovan 11. 25. Na ovom mestu nevino postradaše građani Beograda, 6. april 1941. g.“
Crkva je podignuta 1863. godine, a beogradski mitropolit Mihailo ju je osveštao u nedelju 24. marta (5. aprila). Nalog za njenu izgradnju dali su 1860. godine knez Mihailo Obrenović, koji je odredio prostor za zidanje hrama, i mitropolit Mihailo, a podignuta je dobrovoljnim prilozima mnogih Beograđana.
Pogledajte u galeriji fotografije Vaznesenjske crkve:
Crkva je već jednom stradala tokom Prvog svetskog rata. U oktobru 1914, na Miholjdan, pogodila ju je granata od 30 kg i zarila se u svod iza predikaonice, dva metra ispred oltara, ali nije eksplodirala, a izvađena je tek početkom marta 1922.
Bonus video: